Povijest

Društvo SISAČKI VODOVOD d.o.o. za opskrbu pitkom vodom, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda osnovano je 14. rujna 1951. godine, a pod ovim imenom djeluje i upisano je u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu 18. 12 1995. godine.

Osnivači i vlasnici Društva su:

  • Grad Sisak (95,37% temeljnog uloga)
  • Hrvatske vode (1,26% t.u.)
  • Općina Martinska Ves (2,02% t.u.)
  • Općina Sunja (0,47% t.u.)
  • Općina Lekenik (0,88% t.u.)

Sjedište i objekti

Sjedište društva Sisački vodovod d.o.o. je u Sisku, R. Boškovića 10. Osim objekta sjedišta (2880 m2), u kojem je smještena uprava, služba zajedničkih poslova i služba tehničkih poslova društvo koristi i ostale radne objekte:

  • Stanica za dokloriranje Novo Praćno-Ivajak
  • Stanica za povišenje tlaka –Komarevo Gornje
  • Stanica za povišenje tlaka- Vurot
  • Vodotoranj
  • CRK Galdovo
  • CRK Odra
  • CRK Kolodvor
  • Prepumpne šahte (Posavska ul., Savskih žrtava, Ul. M. Steinera)
  • VS Galdovo

Osnovna misija Sisačkog vodovoda je kontinuirana opskrba svih sadašnjih i novih korisnika vodom za piće, kao sve bitnijeg strateškog elementa, visoke kvalitete uz opravdanu cijenu.

Poticanjem lokalne zajednice, uz suradnju s hrvatskim i europskim institucijama, te izgradnjom i održavanjem suvremenih sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, unapređujemo zaštitu voda i okoliša.

Na taj način omogućavamo svim našim potrošačima osnovne preduvjete zdravog života i higijene.

Vodovod

Kako bismo utvrdili starost sisačkog vodovoda moramo se vratiti na početak prošlog stoljeća.

Domaćinstva u starom i novom dijelu Siska snabdijevala su se vodom za piće i ostalu upotrebu iz bunara koja su se nalazila gotovo na svim parcelama. Kako u to vrijeme izgradnja kanalizacije nije obuhvatila cijeli grad dolazilo je do zagađenja podzemnih voda a samim time i bunarskih voda. Konzumiranjem neispravne vode za piće dolazilo je do pojave raznih bolesti koje su harale gradom, te se oko 1912. godine počelo razmišljati o izgradnji vodovoda.

Do stvarne realizacije u izgradnji vodovoda došlo je mnogo kasnije, u prvoj polovici četrdesetih godina prošlog stoljeća Radove je počeo Vodograđevni ured u Sisku, zatim poslije II svjetskog rata gradska Narodna fronta, a 1950. godine osnovano je poduzeće «Gradski vodovod», koje 1957. g. mijenja naziv u «Vodovod i kanalizacija grada Siska».

Počelo se sa bušenjima bunara, postavljanjem vodovodne mreže i izgradnjom vodotornja. To se sve događalo u Novom Sisku a u drugoj polovici pedesetih godina prošlog stoljeća sifonom se prešlo u Stari Sisak. Vodovodna mreža je rađena od lijevano željeznih cijevi različitih profila.

Iz desetljeća u desetljeće izgradnja vodovodne mreže se širila, broj stanovništva odnosno korisnika se povećavao, te se pokazala potreba za još većom količinom i higijenski kvalitetnijom vodom.

Izgradnjom postrojenja za pripremu pitke vode u Novom Selištu kod Petrinje, gradi se magistralni cjevovod Petrinja – Sisak, 1985. godine stavlja se u pogon a vodocrpilište «Kopa» se zatvara. .

Za vrijeme trajanja Domovinskog rata od 5 godina «Kopa» se ponovo stavljena u pogon, a od 1995. godine do danas vodu ponovo preuzimamo iz Novog Selišta.

Preko Svetog Trojstva u Petrinji voda se gravitacijski magistralnom cjevovodom Ø 800 dovodi do klorne stanice «Ivajak» u Novom Pračnu, gdje se vrši očitavanje preuzete količine vode.

Vodotoranj «Viktorovac» koji se nalazi u središtu gradske vodoopskrbne zone, svojim položajem, kapacitetom i potencijalom služi kao prekidna komora s protupožarnom rezervom na relativno ograničenom području. Iz vodotornja «Viktorovac» gradskim magistralnim cjevovodom Ø 400 opskrbljuju se grad Sisak, naselja zapadno od rijeka Kupe i Odre te veći dio naselja Gornje Posavine

Kod klorne stanice «Ivajak» odvaja se magistralni cjevovod Ø 500 koji opskrbljuje južnu zonu grada, prigradska naselja na lijevoj obali Save, naselja Donje Posavine, dio općine Sunja te jedan dio gornje Posavine (naselja na lijevoj obali).

Dužina javne vodoopskrbne mreže na području Grada Siska, prigradskih naselja, te općina Martinska Ves i Sunja iznosi cca 481 km.

Ugrađeni materijali:

  • PVC od DN 63-400 u dužini 230 961,5 m,
  • PEHD od DN 63-DN 315 u dužini od 138 993,2 m,
  • nodularni lijev (NL) od 150-500 u dužini od 12 769,3 m,
  • azbest cement. (AC) od 80-300 u dužini od 18 574,8 m
  • čelik (Č) od 150-800, u dužini od 18 347,8 m,
  • lijevano željezo (LŽ) od 50-600 u dužini od 61 070,2 m.

Na vodovodnoj mreži ugrađeno je 2165 hidranata, 1160 okana i čvorova, 12740 vodomjera

Broj korisnika (domaćinstava) priključenih na vodovodnu mrežu na području Grada Siska – 18 031.

Zastupljenost priključnih domaćinstava na području grada je oko 96 % dok priključenost seoskih domaćinstava na vodoopskrbni sustav je oko 70 %. Ukupan broj domaćinstava na području Grada Siska uzet je iz podataka prema popisu stanovništva od 2001. godine.

Na području općine Martinska Ves priključeno je 433 a na području općine Sunja priključeno je 718 domaćinstava.

Potrošnja pitke vode po stanovniku – 4-5m³/mj.

Odvodnja

Razvoj kanalizacijskog sustava u području starog grada počeo je u ranim godinama 20. stoljeća.

Do tada je stanovništvo koristilo jame koje su svakodnevno morali polijevati vapnom kako ne bi došlo do razvoja zaraznih bolesti, koje su u to vrijeme harale gradom.

Ipak, najveće promjene su se dogodile poslije 1946. godine kada se grad počeo ubrzano razvijati. Razvojem grada i industrije gradila se gradska infrastruktura pa tako i kanalizacijska mreža.

Međutim do danas grad Sisak još uvijek nema cjeloviti sustav odvodnje otpadnih i oborinskih voda.

Postojeći kanalizacijski sustav je mješovitog tipa. Sastoji se od nekoliko zasebnih podsustava koji unutar slivnog područja sakupljaju otpadne i oborinske vode i direktno ih odvode do rijeka i upuštaju u njih. Postoji 9 većih ispusta: 1 u rijeku Odru, 2 u rijeku Savu i 6 u rijeku Kupu.

Izgradnjom uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ispusti u rijeke će se zatvoriti i fekalne i oborinske vode usmjeriti ka uređaju. Lokacija CUPOVGS-a je na području oko 2000 m udaljena od naselja Crnac od kojeg će biti odvojeno visokim nasipom prometnice i zelenom pojasom. U fazi smo dobivanja Potvrde odnosno Građevne dozvole za CUPOVGS.

Danas je oko 70% stanovništva spojeno na kanalizacijski sustav. Ostalo stanovništvo koristi septičke vodonepropusne jame.