Djelatnost odvodnje uključuje:

  • prihvat i transport otpadnih voda u sustavu javne odvodnje
  • pročišćavanje otpadnih voda i ispuštanje u recipijent
  • prihvat sadržaja iz septičkih i sabirnih jama

Ukupna dužina kompletnog kanalizacijskog sustava iznosi oko 140.000 m.

Gravitacijska odvodnja
Kanalizacijski sustav grada Siska je mješovitog tipa i sastoji se od više podsustava, od kojih svaki ima svoj ispust u rijeku Odru, Kupu ili Savu.

Podsustavi su:
1. Podsustav sjevernog područja, gdje spadaju:
• Zeleni Brijeg, Galdovo Kaptolsko i Stari Sisak, s ispustima u Odru, Kupu i Savu

CRK Kolodvor

2. Podsustav južnog područja, gdje spadaju podsustavi:

  • Žitna ul.
  • Mažuranićeva ul.
  • Pedišićeva ul.
  • Viktorovac
  • Školska ul.
  • Novo Pračno
  • Industrijsko područje Željezare i INA-e s nekoliko ispusta

3. Podsustav Galdovo s izgrađenom vakuumskom odvodnjom koja se preko crpne stanice spaja na postojeći sustav Starog Siska.

Ovi podsustavi su međusobno neovisni, tj. nemaju dodirnih točaka, a neki od njih imaju svoje podsustave.
Geometrija postojećeg kanalizacijskog sustava je kreirana na temelju podataka iz GIS – a, podataka dobivenih snimanjem na terenu, kao i iz dostupne tehničke dokumentacije. Jedan dio kanalizacije je poznat samo položajno bez podataka o profilima i kotama kanala.
Prikaz postojećeg sustava odvodnje najbolje predočuju slijedeće pregledne situacije izgrađenosti i sheme kanalizacijske mreže.

Karakteristike crpnih stanica na kanalizacijskom sustavu Siska

Vakum odvodnja

Namjena izgradnje sustava vakum odvodnje je prihvaćanje i odvodnja otpadnih voda s pripadajućeg slivnog područja do vakuumske stanice, odakle se iste prebacuju odgovarajućim crpkama u postojeći gravitacijski sustav odvodnje grada i putem istog odvode do budućeg uređaja za pročišćavanje otpadnih voda.
Transport otpadne vode u zatvorenim cjevovodima vrši se putem strane energije (vakuum crpke). U sustavu se ostvaruje velika transportna brzina mješavine zraka i otpadne vode, čime se isključuje taloženje u cjevovodima. Zbog stalnog podtlaka u transportnim cijevima isključena je mogućnost istjecanja otpadne vode u podzemlje pa je ove cjevovode moguće postavljati u zajedničke rovove s vodovodnom ili iznad vodovodnih cijevi.

Vakuumski sistem odvodnje razlikuje se od konvencionalnog gravitacijskog sustava u tome što se umjesto gravitacijskog kanala i revizijskih okana predviđaju zatvoreni kanali bez revizijskih okana.

Prednosti u primjeni vakuum odvodnje:

  • U područjima rijetke izgrađenosti
  • U ravničarskom predjelu
  • Kod priključenja gradskih depresija
  • U područjima sa gustom podzemnom komunalnom infrastrukturom
  • Kod visokog nivoa podzemnih voda
  • U područjima lošeg tla
  • U vodozaštitnim područjima
  • Kod malih dotoka otpadne vode
  • Kod naknadne izgradnje u urbaniziranim sredinama
  • U područjima sa visokim nivoima podzemnih voda

Trase svih vakuumskih kanala položene su isključivo u javnim površinama (zelene ulične površine, bankine prometnica i drugim javnim površinama), a izuzetak je trasa kraće dionice glavnog vakuumskog kanala Hrastelnice koja je položena u zelenom pojasu uz nasip rijeke Save, koji je vlasništvo «Hrvatskih voda».

 

OPIS UREĐAJA ZA PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA

Uređaj je kapacitiran za 60 000 ES  i nalazi se na čestici veličine 31030 m².

Sadrži mehanički predtretman, biološki tretman i obradu mulja.

Mehanički predtretman se sastoji od odstranjivanja krutih čestica iz otpadnih voda prosijavanjem kroz grube rešetke te sedimentacijom. Otpad se odlaže u kontejnere te se zbrinjava na odgovarajući način. Mehanički tretman obuhvaća i jedinicu za prihvat sadržaja septičkih jama (septika).

U ulaznoj crpnoj stanici otpadne vode pumpama  se “podižu” na uzvišenje da omoguće daljni tok kroz “Uređaj” gravitacijskim putem. Otpadne vode zatim prolaze kroz fine rešetke. Otpad se odstranjuje u kontejnere putem pužnih transportera, a iz kontejnera zbrinjava na odgovarajući način.

U aeriranom pjeskolovu – mastolovu odvija se odstranjivanje masti i pijeska pomoću dvije komore. Pijesak se taloži gravitacijom na dno komora i zgrtačima odvozi do lijevaka na ulaznom dijelu komora.

Nakon mehaničke obrade, otpadne vode se odvode u građevinu za mjerenje efluenta i odatle prema bazenima na biološki  tretman.

Nakon biološkog tretmana u otvorenim bazenima, iz vode se odstranjuje mulj u naknadnim taložnicima.

Pročišćena voda se odvodi kroz kanal za mjerenje efluenta.

Kroz crpnu stanicu za visoke vode se voda pušta u cijev koji je odvodi u rijeku Savu.

Lokacija pročistača otpadnih voda spada u poplavna područja rijeke Save te je okarakterizirana lošim podzemnim uvjetima. Teren na kojem je smješten uređaj nalazi se na koti od cca 96,0 do 98,5 m.n.m., što je na razini visokih vodostaja rijeke Save. Uređaj se štiti od poplave pomoću zaštitnog nasipa duljine cca 580 m.