Povijest

Društvo SISAČKI VODOVOD d.o.o. za opskrbu pitkom vodom, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda osnovano je 14. rujna 1951. godine, a pod ovim imenom djeluje i upisano je u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu 18. 12 1995. godine.

Osnivači i vlasnici Društva su:

  • Grad Sisak (95,37% temeljnog uloga)
  • Hrvatske vode (1,26% t.u.)
  • Općina Martinska Ves (2,02% t.u.)
  • Općina Sunja (0,47% t.u.)
  • Općina Lekenik (0,88% t.u.)

Sjedište i objekti

Sjedište društva Sisački vodovod d.o.o. je u Sisku, R. Boškovića 10. Osim objekta sjedišta (2880 m2), u kojem je smještena uprava, služba zajedničkih poslova i služba tehničkih poslova društvo koristi i ostale radne objekte:

  • Pogon za proizvodnju vode – Novo Selište
  • Vodosprema Sveto Trojstvo
  • Stanica za dokloriranje Novo Praćno-Ivajak
  • Stanica za povišenje tlaka –Komarevo Gornje
  • Stanica za povišenje tlaka- Vurot
  • Vodotoranj
  • CRK Galdovo
  • CRK Odra
  • CRK Kolodvor
  • Prepumpne šahte (Posavska ul., Savskih žrtava, Ul. M. Steinera)
  • VS Galdovo
  • UPOV

Osnovna misija Sisačkog vodovoda je kontinuirana opskrba svih sadašnjih i novih korisnika vodom za piće, kao sve bitnijeg strateškog elementa, visoke kvalitete uz opravdanu cijenu.

Poticanjem lokalne zajednice, uz suradnju s hrvatskim i europskim institucijama, te izgradnjom i održavanjem suvremenih sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, unapređujemo zaštitu voda i okoliša.

Na taj način omogućavamo svim našim potrošačima osnovne preduvjete zdravog života i higijene.

Vodovod

Kako bismo utvrdili starost sisačkog vodovoda moramo se vratiti na početak prošlog stoljeća.

Domaćinstva u starom i novom dijelu Siska snabdijevala su se vodom za piće i ostalu upotrebu iz bunara koja su se nalazila gotovo na svim parcelama. Kako u to vrijeme izgradnja kanalizacije nije obuhvatila cijeli grad dolazilo je do zagađenja podzemnih voda a samim time i bunarskih voda. Konzumiranjem neispravne vode za piće dolazilo je do pojave raznih bolesti koje su harale gradom, te se oko 1912. godine počelo razmišljati o izgradnji vodovoda.

Do stvarne realizacije u izgradnji vodovoda došlo je mnogo kasnije, u prvoj polovici četrdesetih godina prošlog stoljeća Radove je počeo Vodograđevni ured u Sisku, zatim poslije II svjetskog rata gradska Narodna fronta, a 1950. godine osnovano je poduzeće «Gradski vodovod», koje 1957. g. mijenja naziv u «Vodovod i kanalizacija grada Siska».

Počelo se sa bušenjima bunara, postavljanjem vodovodne mreže i izgradnjom vodotornja. To se sve događalo u Novom Sisku a u drugoj polovici pedesetih godina prošlog stoljeća sifonom se prešlo u Stari Sisak. Vodovodna mreža je rađena od lijevano željeznih cijevi različitih profila.

Iz desetljeća u desetljeće izgradnja vodovodne mreže se širila, broj stanovništva odnosno korisnika se povećavao, te se pokazala potreba za još većom količinom i higijenski kvalitetnijom vodom.

Izgradnjom postrojenja za pripremu vode za piće u Novom Selištu kod Petrinje, gradi se i magistralni cjevovod Petrinja – Sisak, te  1985. godine počinje s radom, a vodocrpilište «Kopa» se zatvara. Za vrijeme trajanja Domovinskog rata od 5 godina «Kopa» se ponovo stavljena u pogon, a od 1995. godine do danas vodu ponovo proizvodimo  u Novom Selištu.

Preko Svetog Trojstva u Petrinji voda se gravitacijski magistralnom cjevovodom Ø 800 dovodi do Stanice za dokloriranje  «Ivajak» u Novom Pračnu.

Vodotoranj «Viktorovac» koji se nalazi u središtu gradske vodoopskrbne zone, svojim položajem, kapacitetom i potencijalom služi kao prekidna komora s protupožarnom rezervom na relativno ograničenom području. Iz vodotornja «Viktorovac» gradskim magistralnim cjevovodom Ø 400 opskrbljuju se grad Sisak, naselja zapadno od rijeka Kupe i Odre te veći dio naselja Gornje Posavine.

Kod Stanice za dokloriranje «Ivajak» odvaja se magistralni cjevovod Ø 500 koji opskrbljuje južnu zonu grada, prigradska naselja na lijevoj obali Save, naselja Donje Posavine, dio općine Sunja te jedan dio gornje Posavine (naselja na lijevoj obali) i  odvojak  prema smjeru Komareva  Ø200, kojim se opskrbljuje naselja do Blinjskog Kuta.

Dužina javne vodoopskrbne mreže na području Grada Siska, prigradskih naselja, te općina Martinska Ves i Sunja iznosi cca 518,77  km.

Ugrađeni materijali:

  • PVC – 226 025 m ili 44%
  • Polietilen visoke gustoće ili PHD – 164 232 m ili 31%
  • Lijevano željezo – 54 701 m ili 11%
  • Azbest-cement – 15 623 m ili 3 %
  • Čelik i pocinčani čelik – 19 933 m ili 4%
  • Nodularni lijev sa unut. cementnom oblogom ( Ductil ) – 13 030 m ili 3%
  • Alkaten – 24 226 m ili 4 %

Na vodovodnoj mreži ugrađeno je 2304 hidranata, 836 okana i 736 čvorova/zasuna,  te 13709 vodomjera.

Broj korisnika (domaćinstava) priključenih na vodovodnu mrežu na području Grada Siska – 18 141.

Zastupljenost priključnih domaćinstava na području grada je oko 97,6 % dok priključenost seoskih domaćinstava na vodoopskrbni sustav je oko 70 %. Ukupan broj domaćinstava na području Grada Siska uzet je iz podataka prema popisu stanovništva od 2001. godine. Na području općine Martinska Ves priključeno je 942 a na području općine Sunja priključeno je 1060 domaćinstava.

Potrošnja pitke vode po stanovniku – 4-5m³/mj.

Odvodnja

Razvoj kanalizacijskog sustava u području starog grada počeo je u ranim godinama 20. stoljeća.

Do tada je stanovništvo koristilo jame koje su svakodnevno morali polijevati vapnom kako ne bi došlo do razvoja zaraznih bolesti, koje su u to vrijeme harale gradom.

Ipak, najveće promjene su se dogodile poslije 1946. godine kada se grad počeo ubrzano razvijati. Razvojem grada i industrije gradila se gradska infrastruktura pa tako i kanalizacijska mreža.

Međutim do danas grad Sisak još uvijek nema cjeloviti sustav odvodnje otpadnih i oborinskih voda.

Postojeći kanalizacijski sustav je mješovitog tipa. Sastoji se od nekoliko zasebnih podsustava koji unutar slivnog područja sakupljaju otpadne i oborinske vode i direktno ih odvode do rijeka i upuštaju u njih. Postoji 9 većih ispusta: 1 u rijeku Odru, 2 u rijeku Savu i 6 u rijeku Kupu.

Izgradnjom uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ispusti u rijeke će se zatvoriti i fekalne i oborinske vode usmjeriti ka uređaju. Lokacija CUPOVGS-a je na području oko 2000 m udaljena od naselja Crnac od kojeg će biti odvojeno visokim nasipom prometnice i zelenom pojasom. U fazi smo dobivanja Potvrde odnosno Građevne dozvole za CUPOVGS.

Danas je oko 70% stanovništva spojeno na kanalizacijski sustav. Ostalo stanovništvo koristi septičke vodonepropusne jame.