Povijest
Društvo SISAČKI VODOVOD d.o.o. za opskrbu pitkom vodom, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda osnovano je 14. rujna 1951. godine, a pod ovim imenom djeluje i upisano je u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu 18. 12 1995. godine.
Osnivači i vlasnici Društva su:
- Grad Sisak (95,37% temeljnog uloga)
- Hrvatske vode (1,26% t.u.)
- Općina Martinska Ves (2,02% t.u.)
- Općina Sunja (0,47% t.u.)
- Općina Lekenik (0,88% t.u.)
Sjedište i objekti
Sjedište društva Sisački vodovod d.o.o. je u Sisku, R. Boškovića 10. Osim objekta sjedišta (2880 m2), u kojem je smještena uprava, služba zajedničkih poslova i služba tehničkih poslova društvo koristi i ostale radne objekte:
- Pogon za proizvodnju vode – Novo Selište
- Vodosprema Sveto Trojstvo
- Stanica za dokloriranje Novo Praćno-Ivajak
- Stanica za povišenje tlaka –Komarevo Gornje
- Stanica za povišenje tlaka- Vurot
- Vodotoranj
- CRK Galdovo
- CRK Odra
- CRK Kolodvor
- Prepumpne šahte (Posavska ul., Savskih žrtava, Ul. M. Steinera)
- VS Galdovo
- UPOV
Osnovna misija Sisačkog vodovoda je kontinuirana opskrba svih sadašnjih i novih korisnika vodom za piće, kao sve bitnijeg strateškog elementa, visoke kvalitete uz opravdanu cijenu.
Poticanjem lokalne zajednice, uz suradnju s hrvatskim i europskim institucijama, te izgradnjom i održavanjem suvremenih sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, unapređujemo zaštitu voda i okoliša.
Na taj način omogućavamo svim našim potrošačima osnovne preduvjete zdravog života i higijene.
Vodovod
Kako bismo utvrdili starost sisačkog vodovoda moramo se vratiti na početak prošlog stoljeća.
Domaćinstva u starom i novom dijelu Siska snabdijevala su se vodom za piće i ostalu upotrebu iz bunara koja su se nalazila gotovo na svim parcelama. Kako u to vrijeme izgradnja kanalizacije nije obuhvatila cijeli grad dolazilo je do zagađenja podzemnih voda a samim time i bunarskih voda. Konzumiranjem neispravne vode za piće dolazilo je do pojave raznih bolesti koje su harale gradom, te se oko 1912. godine počelo razmišljati o izgradnji vodovoda.
Do stvarne realizacije u izgradnji vodovoda došlo je mnogo kasnije, u prvoj polovici četrdesetih godina prošlog stoljeća Radove je počeo Vodograđevni ured u Sisku, zatim poslije II svjetskog rata gradska Narodna fronta, a 1950. godine osnovano je poduzeće «Gradski vodovod», koje 1957. g. mijenja naziv u «Vodovod i kanalizacija grada Siska».
Počelo se sa bušenjima bunara, postavljanjem vodovodne mreže i izgradnjom vodotornja. To se sve događalo u Novom Sisku a u drugoj polovici pedesetih godina prošlog stoljeća sifonom se prešlo u Stari Sisak. Vodovodna mreža je rađena od lijevano željeznih cijevi različitih profila.
Iz desetljeća u desetljeće izgradnja vodovodne mreže se širila, broj stanovništva odnosno korisnika se povećavao, te se pokazala potreba za još većom količinom i higijenski kvalitetnijom vodom.
Izgradnjom postrojenja za pripremu vode za piće u Novom Selištu kod Petrinje, gradi se i magistralni cjevovod Petrinja – Sisak, te 1985. godine počinje s radom, a vodocrpilište «Kopa» se zatvara. Za vrijeme trajanja Domovinskog rata od 5 godina «Kopa» se ponovo stavljena u pogon, a od 1995. godine do danas vodu ponovo proizvodimo u Novom Selištu.
Preko Svetog Trojstva u Petrinji voda se gravitacijski magistralnom cjevovodom Ø 800 dovodi do Stanice za dokloriranje «Ivajak» u Novom Pračnu.
Vodotoranj «Viktorovac» koji se nalazi u središtu gradske vodoopskrbne zone, svojim položajem, kapacitetom i potencijalom služi kao prekidna komora s protupožarnom rezervom na relativno ograničenom području. Iz vodotornja «Viktorovac» gradskim magistralnim cjevovodom Ø 400 opskrbljuju se grad Sisak, naselja zapadno od rijeka Kupe i Odre te veći dio naselja Gornje Posavine.
Kod Stanice za dokloriranje «Ivajak» odvaja se magistralni cjevovod Ø 500 koji opskrbljuje južnu zonu grada, prigradska naselja na lijevoj obali Save, naselja Donje Posavine, dio općine Sunja te jedan dio gornje Posavine (naselja na lijevoj obali) i odvojak prema smjeru Komareva Ø200, kojim se opskrbljuje naselja do Blinjskog Kuta.
Dužina javne vodoopskrbne mreže na području Grada Siska, prigradskih naselja, te općina Martinska Ves i Sunja iznosi cca 518,77 km.
Ugrađeni materijali:
- PVC – 226 025 m ili 44%
- Polietilen visoke gustoće ili PHD – 164 232 m ili 31%
- Lijevano željezo – 54 701 m ili 11%
- Azbest-cement – 15 623 m ili 3 %
- Čelik i pocinčani čelik – 19 933 m ili 4%
- Nodularni lijev sa unut. cementnom oblogom ( Ductil ) – 13 030 m ili 3%
- Alkaten – 24 226 m ili 4 %
Na vodovodnoj mreži ugrađeno je 2304 hidranata, 836 okana i 736 čvorova/zasuna, te 13709 vodomjera.
Broj korisnika (domaćinstava) priključenih na vodovodnu mrežu na području Grada Siska – 18 141.
Zastupljenost priključnih domaćinstava na području grada je oko 97,6 % dok priključenost seoskih domaćinstava na vodoopskrbni sustav je oko 70 %. Ukupan broj domaćinstava na području Grada Siska uzet je iz podataka prema popisu stanovništva od 2001. godine. Na području općine Martinska Ves priključeno je 942 a na području općine Sunja priključeno je 1060 domaćinstava.
Potrošnja pitke vode po stanovniku – 4-5m³/mj.
Odvodnja
Razvoj kanalizacijskog sustava u području starog grada počeo je u ranim godinama 20. stoljeća.
Do tada je stanovništvo koristilo jame koje su svakodnevno morali polijevati vapnom kako ne bi došlo do razvoja zaraznih bolesti, koje su u to vrijeme harale gradom.
Ipak, najveće promjene su se dogodile poslije 1946. godine kada se grad počeo ubrzano razvijati. Razvojem grada i industrije gradila se gradska infrastruktura pa tako i kanalizacijska mreža.
Međutim do danas grad Sisak još uvijek nema cjeloviti sustav odvodnje otpadnih i oborinskih voda.
Postojeći kanalizacijski sustav je mješovitog tipa. Sastoji se od nekoliko zasebnih podsustava koji unutar slivnog područja sakupljaju otpadne i oborinske vode i direktno ih odvode do rijeka i upuštaju u njih. Postoji 9 većih ispusta: 1 u rijeku Odru, 2 u rijeku Savu i 6 u rijeku Kupu.
Izgradnjom uređaja za pročišćavanje otpadnih voda ispusti u rijeke će se zatvoriti i fekalne i oborinske vode usmjeriti ka uređaju. Lokacija CUPOVGS-a je na području oko 2000 m udaljena od naselja Crnac od kojeg će biti odvojeno visokim nasipom prometnice i zelenom pojasom. U fazi smo dobivanja Potvrde odnosno Građevne dozvole za CUPOVGS.
Danas je oko 70% stanovništva spojeno na kanalizacijski sustav. Ostalo stanovništvo koristi septičke vodonepropusne jame.