Povijest

Društvo SISAČKI VODOVOD d.o.o. za opskrbu pitkom vodom, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda osnovano je 14. rujna 1951. godine, a pod ovim imenom djeluje i upisano je u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu 18. 12 1995. godine.

Sjedište i objekti

Sjedište društva Sisački vodovod d.o.o. je u Sisku, R. Boškovića 10. Osim objekta sjedišta (2880 m2), u kojem je smještena uprava, služba zajedničkih poslova i služba tehničkih poslova društvo koristi i ostale radne objekte:

  • Pogon za proizvodnju vode – Novo Selište
  • Vodosprema Sveto Trojstvo
  • Stanica za dokloriranje Novo Pračno-Ivajak
  • Stanica za povišenje tlaka –Komarevo Gornje
  • Stanica za povišenje tlaka- Vurot
  • Vodotoranj
  • CRK Galdovo
  • CRK Odra
  • CRK Kolodvor
  • CS Slavonska
  • CS Savskih žrtava
  • CS Steinerova
  • VS Galdovo
  • UPOV

Osnovna misija Sisačkog vodovoda je kontinuirana opskrba svih sadašnjih i novih korisnika vodom za piće, kao sve bitnijeg strateškog elementa, visoke kvalitete uz opravdanu cijenu.

Poticanjem lokalne zajednice, uz suradnju s hrvatskim i europskim institucijama, te izgradnjom i održavanjem suvremenih sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda, unapređujemo zaštitu voda i okoliša.

Na taj način omogućavamo svim našim potrošačima osnovne preduvjete zdravog života i higijene.

Vodovod

Kako bismo utvrdili starost sisačkog vodovoda moramo se vratiti na početak prošlog stoljeća.

Domaćinstva u starom i novom dijelu Siska snabdijevala su se vodom za piće i ostalu upotrebu iz bunara koja su se nalazila gotovo na svim parcelama. Kako u to vrijeme izgradnja kanalizacije nije obuhvatila cijeli grad dolazilo je do zagađenja podzemnih voda a samim time i bunarskih voda. Konzumiranjem neispravne vode za piće dolazilo je do pojave raznih bolesti koje su harale gradom, te se oko 1912. godine počelo razmišljati o izgradnji vodovoda.

Do stvarne realizacije u izgradnji vodovoda došlo je mnogo kasnije, u prvoj polovici četrdesetih godina prošlog stoljeća Radove je počeo Vodograđevni ured u Sisku, zatim poslije II svjetskog rata gradska Narodna fronta, a 1950. godine osnovano je poduzeće «Gradski vodovod», koje 1957. g. mijenja naziv u «Vodovod i kanalizacija grada Siska».

Počelo se sa bušenjima bunara, postavljanjem vodovodne mreže i izgradnjom vodotornja. To se sve događalo u Novom Sisku a u drugoj polovici pedesetih godina prošlog stoljeća sifonom se prešlo u Stari Sisak. Vodovodna mreža je rađena od lijevano željeznih cijevi različitih profila.

Iz desetljeća u desetljeće izgradnja vodovodne mreže se širila, broj stanovništva odnosno korisnika se povećavao, te se pokazala potreba za još većom količinom i higijenski kvalitetnijom vodom.

Izgradnjom postrojenja za pripremu vode za piće u Novom Selištu kod Petrinje, gradi se i magistralni cjevovod Petrinja – Sisak, te  1985. godine počinje s radom, a vodocrpilište «Kopa» se zatvara. Za vrijeme trajanja Domovinskog rata od 5 godina «Kopa» se ponovo stavljena u pogon, a od 1995. godine do danas vodu ponovo proizvodimo  u Novom Selištu.

Preko Svetog Trojstva u Petrinji voda se gravitacijski magistralnim cjevovodom Ø 800 dovodi do Stanice za dokloriranje «Ivajak» u Novom Pračnu.

Od  stanice za dokloriranje „Ivajak“ daljnja opskrba vodom u jednom opskrbnom pravcu se provodi kroz magistralni cjevovod Ø 800 do prekidne komore kod vodotornja „Viktorovac“ , nakon koje se magistralnim cjevovodom Ø 400 opskrbljuje Grad Sisak, naselja zapadno od rijeke Kupe i Odre, te veći dio naselja Gornje Posavine.

Isto tako se od stanice za dokloriranje „Ivajak“ u drugom opskrbnom pravcu odvaja magistralni cjevovod Ø 500 koji opskrbljuje južnu zonu grada, prigradska naselja na lijevoj obali Save, naselja Donje Posavine, dio općine Sunja, te jedan dio gornje Posavine (naselja na lijevoj obali) i  odvojak  prema smjeru Komareva  cjevovodom Ø200, kojim se opskrbljuje naselja do naselja Brđani Kosa.

Dužina javne vodoopskrbne mreže na području Grada Siska, prigradskih naselja, te općina Martinska Ves i Sunja iznosi cca 518,665 m.

Ugrađeni materijali:

  • PVC – 225 782 m ili 44%
  • Polietilen visoke gustoće ili PHD – 164 507 m ili 32%
  • Lijevano željezo – 54 408 m ili 10%
  • Azbest-cement – 15 345 m ili 3 %
  • Čelik i pocinčani čelik – 19 981 m ili 4%
  • Nodularni lijev sa unut. cementnom oblogom ( Ductil ) – 13 032 m ili 3%
  • Alkaten – 25 609 m ili 4 %

Na vodovodnoj mreži ugrađeno je 2.304 hidranata, 836 okana i 736 čvorova/zasuna,  te 13.848 vodomjera.

Broj korisnika (domaćinstava) priključenih na vodovodnu mrežu na području Grada Siska – 18.182.

Zastupljenost priključnih domaćinstava na području grada je oko 96,92 % dok priključenost seoskih domaćinstava na vodoopskrbni sustav je oko 67 %. Ukupan broj domaćinstava na području Grada Siska uzet je iz podataka prema popisu stanovništva od 2021. godine. Na području općine Martinska Ves priključeno je 958 a na području općine Sunja priključeno je 1072 domaćinstava.

Potrošnja pitke vode po stanovniku – 4 m³/mj.

Odvodnja

Razvoj kanalizacijskog sustava u području starog grada počeo je u ranim godinama 20. stoljeća.

Do tada je stanovništvo koristilo jame koje su svakodnevno morali polijevati vapnom kako ne bi došlo do razvoja zaraznih bolesti, koje su u to vrijeme harale gradom.

Ipak, najveće promjene su se dogodile poslije 1946. godine kada se grad počeo ubrzano razvijati. Razvojem grada i industrije gradila se gradska infrastruktura pa tako i kanalizacijska mreža.

Međutim do danas grad Sisak još uvijek nema cjeloviti sustav odvodnje otpadnih i oborinskih voda.

Postojeći kanalizacijski sustav je mješovitog tipa. Sastoji se od nekoliko zasebnih podsustava koji unutar slivnog područja sakupljaju otpadne i oborinske vode koje su usmjerene na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV).

Lokacija UPOV-a je na području oko 2000 m udaljena od naselja Crnac.

Danas je oko 70% stanovništva spojeno na kanalizacijski sustav. Ostalo stanovništvo koristi septičke vodonepropusne jame.