Društvo SISAČKI VODOVOD d.o.o. za opskrbu pitkom vodom, odvodnju i pročišćavanje otpadnih voda osnovano je 14. rujna 1951. godine,
a pod ovim imenom djeluje i upisano je u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu 18. 12 1995. godine.

Vodoopskrba

Mnogi povijesni podaci govore da je za vrijeme antičke Siscije postojao visoki stupanj urbanizacije grada, pa tako i razvoj komunalnog sustava. Grad je imao vodovod kojim je u jednoj sekundi protjecalo 34 litara vode odnosno 2973 m3 vode tijekom cijelog dana. Sustavu vodoopskrbe pripadale su i gradske vodospreme. Mnogobrojni bunari su pak za nemirnih vremena osiguravali kontinuiranu opskrbu grada pitkom vodom.“
(Alen Vukelić Antička Siscia – početak i kraj jednog razdoblja u rimskoj Panoniji Stručni članak Bjelovarski učitelj, vol. 26., br. 1-3 (2021), str. 18 https://hrcak.srce.hr/272557.

Početkom prošlog stoljeća domaćinstva u starom i novom dijelu Siska snabdijevala su se vodom za piće i ostalu upotrebu iz bunara koja su se nalazila gotovo na svim parcelama. Kako u to vrijeme izgradnja kanalizacije nije obuhvatila cijeli grad dolazilo je do zagađenja podzemnih voda a samim time i bunarskih voda. Konzumiranjem neispravne vode za piće dolazilo je do pojave raznih bolesti koje su harale gradom, te se oko 1912. godine počelo razmišljati o izgradnji vodovoda.

Do stvarne realizacije u izgradnji vodovoda došlo je mnogo kasnije, u prvoj polovici četrdesetih godina prošlog stoljeća radove je počeo Vodograđevni ured u Sisku, zatim poslije II svjetskog rata gradska Narodna fronta, a 1950. godine osnovano je poduzeće «Gradski vodovod», koje 1957. g. mijenja naziv u «Vodovod i kanalizacija grada Siska».

Počelo se sa bušenjima bunara, postavljanjem vodovodne mreže i izgradnjom vodotornja. To se sve događalo u Novom Sisku, a u drugoj polovici pedesetih godina prošlog stoljeća sifonom se prešlo u Stari Sisak. Vodovodna mreža je rađena od lijevano željeznih cijevi različitih profila.

Iz desetljeća u desetljeće izgradnja vodovodne mreže se širila, broj stanovništva odnosno korisnika se povećavao, te se pokazala potreba za još većom količinom i higijenski kvalitetnijom vodom.

Izgradnjom postrojenja za pripremu vode za piće u Novom Selištu kod Petrinje, gradi se i magistralni cjevovod Petrinja – Sisak, te 1985. godine počinje s radom, a vodocrpilište «Kopa» se zatvara. Za vrijeme trajanja Domovinskog rata «Kopa» je ponovo stavljena u pogon, a od 1995. godine do danas vodu ponovo proizvodimo u Novom Selištu.

Vodoopskrba tijekom Domovinskog rata

Sredinom 1991. godine vodom iz Regionalnog vodovoda Sisak – Petrinja opskrbljivalo se oko 46.000 stanovnika grada Siska i pripadajućih naselja. Od sredine rujna 1991. godine vodozahvat za preradu vode Novo Selište, tlačni cjevovod Ø 800 mm do vodospreme Sv. Trojstvo zapremine 10 000 m3 i magistralni cjevovod 9 km do grada Siska isključeni su iz pogona, jer su se nalazili na okupiranom području. Od sredine rujna 1991. za potrebe vodoopskrbe grada Siska i gravitirajućih prigradskih naselja ponovno je pokrenut napušteni pogon “Kopa” koji se koristio za potrebe grada Siska sve do izgradnje i puštanja u rad regionalnog vodovoda Sisak – Petrinja 27. studenog 1985. godine.

Stavljanje u funkciju zastarjelog i neodržavanog pogona zahtijevalo je da se u periodu od listopada 1991. do lipnja 1992. godine provedu investicijski zahvati nužni za rad, a uključivali su: čišćenje zdenaca podzemne vode, sanaciju elektromotornog pogona i najnužnije građevinske zahvate na bunarima, rekonstrukciju dijela cjevovoda u pogonu, nužni remont crpki…


Drugi dio radova odnosio se na osiguranje kapaciteta i kvalitete vode za piće ( izgradnja sustava vakuumiranja i ugradnja crpnih agregata za bunare podzemne vode, izgradnja mjerno-informacijskog sustava i upravljačkog sustava pogona „Kopa“, sanacija i rekonstrukcija cjelovitog elektroenergetskog sustava u svim objektima pogona …) koji su započeti u drugoj polovici 1992. godine, a završeni krajem 1993. godine.

Tijekom korištenja pogona “Kopa” povremeno je dolazilo do značajnog povišenja koncentracije organoklornih spojeva, a najviše kloroforma (70 % uzoraka nije odgovaralo propisanim MDK vrijednostima) te povišenih vrijednosti aluminija zbog nedostatnih kapaciteta taložnica. Nezavidna situacija po pitanju vodoopskrbe u kojoj se grad Sisak našao uslijed privremene okupacije pokazala je na najopasniji način lošu stranu koncepcije zasnivanja velikog regionalnog sustava vodoopskrbe na jednom centralnom izvorištu te su pokrenuti vodoistražni radovi na lokalitetu Pešćenica – Buševec, Žabno (zaobalje rijeke Odre) i Pogorelec (zaobalje rijeke Kupe), ali se od njih odustalo nakon provedenih vodoistražnih radova zbog slabe izdašnosti i prisustva velikih količina željeza i mangana.

Tijekom četverogodišnje okupacije, objekti i oprema pogona za zahvat, kondicioniranje i pogonski transport pitke vode u Novom Selištu pretrpjeli su velike štete uzrokovane ratnim djelovanjima i vandalskim ponašanjem privremenih okupacijskih snaga, a očitovali su se u oštećenosti objekata, opreme i instalacija te nestankom inventara i alata. Nebriga i neodržavanje objekata i opreme izazvalo je velike štete zbog smrzavanja i puknuća instalacija.

Nakon vojno-redarstvene operacije „Oluja“ nužno je bilo uspostaviti vodoopskrbu te pristupiti ekipiranju i interventnim zahvatima kako bi pogon za preradu vode Novo Selište proradio, prvenstveno kako bi se osigurala voda za piće za stanovništvo Petrinje. Sisak je dobivao vodu još iz pogona “Kopa” do siječnja 1996. godine, a nakon toga opskrba vodom ide iz pogona u Novom Selištu.

Vodoopskrba općine Sunja

Vodoopskrba gospodarskih pogona i dijela domaćinstava općine Sunja i pripadajućih naselja odvijala se iz lokalnog vodoopskrbnog sustava s izvorištem u Velikoj Gradusi.

S obzirom na to da je okupacijom dijela sunjskog područja van funkcije ostao dio vodoopskrbnog sustava Velika Gradusa – Sunja te kako bi se stanovništvu Sunje i sunjskih naselja olakšala obrana i uspostava minimalnih uvjeta dostojnih življenja započeta je izgradnja novog vodocrpilišta.

Krajem 1992. započeti su vodoistražni radovi, početkom 1993. godine krenulo se u izradu izvedbene tehničke dokumentacije, a krajem 1993. god. počela je izgradnja vodocrpilišta koje čine dva bunara izdašnosti 12-15 l/s, sustav podzemne deferizacije, upravljačka zgrada sa svom potrebnom elektro-strojarskom opremom i sustavom za dezinfekciju vode.

Pogon je zatvoren 2002. godine zbog loše kvalitete vode, a Sunja i pripadajuća naselja spojena su na vodoopskrbni sustav Sisačkog vodovoda d.o.o..

Odvodnja

Iako postoje zapisi da je još za vrijeme antičke Siscije postojao gradski sustav odvodnje pravi razvoj kanalizacijskog sustava u području starog grada počeo je u ranim godinama 20. stoljeća.

Do tada je stanovništvo koristilo jame koje su svakodnevno morali polijevati vapnom kako ne bi došlo do razvoja zaraznih bolesti, koje su u to vrijeme harale gradom.

Ipak, najveće promjene su se dogodile poslije 1946. godine kada se grad počeo ubrzano razvijati. Razvojem grada i industrije gradila se gradska infrastruktura pa tako i kanalizacijska mreža.

Međutim do danas grad Sisak još uvijek nema cjeloviti sustav odvodnje otpadnih i oborinskih voda.

Postojeći kanalizacijski sustav je mješovitog tipa. Sastoji se od nekoliko zasebnih podsustava koji unutar slivnog područja sakupljaju otpadne i oborinske vode koje su usmjerene na uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV).

Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda nalazi se na području oko 2000 m udaljen od naselja Crnac. Sa radom je počeo u rujnu 2017. godine.

Danas je oko 70% stanovništva spojeno na kanalizacijski sustav. Ostalo stanovništvo koristi septičke vodonepropusne jame.